Svizac alpski (Marmota Marmota) / / Alpine marmot

Svizac alpski je kako mu i samo ime kaže divljač visokih planina središnjih Alpa; Italije, Francuske, Švicarske i Austrije. Iz tih staništa naseljen je u druga područja u kojima danas obitavaju. Živi još na nekim planinskim lancima Njemačke, Karpatima, Tatrama, Pirinejima i Sjevernim Apeninima. Od 1960. Godine uspješno je naseljen i u Sloveniji na području Triglavskog nacionalnog parka. Naseljeni svisci su dopremljeni sa planine Gran Paradiso u sjevero zapadnoj Italiji.

Rasprostranjenost svisca alpskog

Svizac je dugačak oko 70 cm od čega na rep otpada oko 20 cm. Visina mu je oko 18 cm. Težina mu je u proljeće 2,5 – 3,5 kg, a u jesen 5 do 8 kg. Tijelo svisca prekriveno je grubim i gustim krznom koje je na leđima sivosmeđe boje, a s donje strane hrđavosmeđe. Rep mu je kitnjast i taman sa crnim završetkom. Glava mu je velika s čvrstom čeljusti iz koje izlaze dugi glodnjaci (prvi sjekutići) narančaste boje, a uši su mu male. Položaj očiju je takav da ima široko vidno polje. Noge su mu kratke i snažne sa jakim kandžama prilagođene kopanju podzemnih hodnika. Svizac vrlo sporo raste, tek u četvrtoj godini bude odrasla jedinka, a otprilike tada postaje i spolno zreo.

Svizac alpski živi na visinama od 800 do 3200 m nadmorske visine. Svizac najradije obitava na dobro zaštićenim planinskim zaravnima gdje raste sočno bilje i planinske trave kojima se ujedno i hrani. Svoje područje (teritorij) obilježava i mirisom koji upozorava druge svisce da se ne hrane i ne kreću tim područjem. Još jede i žitarice, korijenje, voće, cvijeće, kukce, paukove, crve, larve i jajašca. Dok jede hranu drži prednjim nogama. Hrane se tijekom jutra i u poslijepodnevnim satima. Kada im je vrijeme prikladno pojesti će velike količine hrane kako mi stvorili masne zalihe za zimski san. Vodu ne pije, nadoknađuje ju kroz hranu. Iznimno uzima vodu pred zimski san, ali u malim količinama.

Živi u skupinama ili kolonijama, koje najčešće broje 12 i više jedinki. Skupine zauzimaju određeni prostor gdje kopaju ljetne tunele u kojima provedu noć i koji su plići i zimski koji su dublji. Pojedini tuneli im služe samo kao wc.

Ljeti već u ranu zoru izviruju ispruženim vratovima iz tunela. Njuše zrak i tako provjeravaju jeli im područje sigurno. Jako su plašljivi i reagiraju na  opasnost prodornim zviždukom nakon čega svi bježe u tunele. Iz tunela ponovno izlaze nakon određenog vremena, kada su sigurni da je opasnost prošla. Neke će uljeze otjerati pomoću zastrašujućeg ponašanja kao što je udaranje repom i cvokotanje zubima. Po lijepom vremenu nakon hranjenja dugo se sunčaju u blizini tunela. To je obično na ravnoj stijeni, a neki znanstvenici smatraju da se zapravo hlade i da im je to taktika rješavanja parazita. Nekoliko dana prije polaska na zimski san ništa ne jedu da bi potpuno ispraznili crijeva. Za vrijeme sna se ne hrane.

U tunelima prave ležajeve koje oblažu suhim grančicama, biljkama i travom. Ulaz u tunel zatvaraju zemljom i vlastitim izmetom. Alpski svisci se skupe jedan pored drugog i tako svi zajedno spavaju zimski san. U stanju hibernacije broj otkucaja srce sa normalnih 90 spušta se na 3 do 5 otkucaja u minuti i disanje sa 30 se smanji na 1 do 3 udisaja u minuti. Zbog toga minimalno troši svoje masne zalihe, ne više od 2 – 3 g na dan, koje je nakupio tokom ljeta, i one mu omogućuju da preživi zimu. Tjelesna temperatura sa 39 ºC pada na 7 ºC ,gotovo na temperaturu zraka oko njih. Prilikom oštrih zima i loše izoliranosti tunela temperatura im znade pasti i na 1 ºC. Broj otkucaja i disanje će se povećati ako se temperatura spusti do temperature ledišta. Neki svisci će gladovati do smrti jer se njihova zaliha masnoće istopila prije proljeća. To se najčešće događa mladim jedinkama.

Odmah nakon zimskog sna koji traje od listopada do svibnja počinje sezona parenja jer će tako mladunci dobiti najveću moguću priliku za nakupljanje masnih zaliha za nadolazeću zimu. Dominantne ženke imaju tendenciju potisnuti reprodukciju u podređenih ženki na način da se prema njima odnose neprijateljski dok su gravidne što uzrokuje stres i ubija mlade. Nakon gravidnosti koja traje 33 do 34, ženka koti 1 do 8, a najčešće tri mladunca koji teže oko 30 grama. Mladunci se kote goli, a tamno krzno dobiju nakon nekoliko dana. Imaju zatvorene oči, a progledaju nakon tri tjedna. Mladunci sišu šest tjedana, a onda napuštaju tunel ostajući još nekoliko tjedana uz majku. Mladunci su samostalni nakon osam tjedana, ali i dalje ostaju u obiteljskoj zajednici. Mladunci tada jedu velike količine hrane jer im ostaju tri mjeseca da nakupe dovoljne količine masnih zaliha za zimu. U tom kratkom periodu dosegnu težinu i do 2 kg.

Alpski svizac živi 15 do 18 godina.

Uz surog orla, lisica mu je najveći prirodni neprijatelj.

Prema iskustvima Austrijskih lovaca, ako je svizac smrtno ranjen i posljednjim snagama se zavukao u tunel i uginuo u njemu, svi ostali članovi skupine će iseliti iz toga rova.

Na tržištu ima visoku cijenu i veoma je cijenjeno sviščevo ulje koje se dobiva topljenjem masti i sala. Navodno ublažava reumatske bolesti i pomaže kod ozljeda dobivenih smrzavanje.

Izvori:

Darabuš,S. Jakelić, I.Z.(1996).Osnove lovstva

http://www.agraria.org/faunaselvatica/marmotta.htm

http://en.wikipedia/wiki/Alpine_marmot

http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Mapa_Marmota_marmota.png

Džaja,A.I kad izađe, gleda biti što bliže rovu.// hoop 76/ožujak-travanj 2011

BraT