Dabar je
postao i naša divljač zahvaljujući trudu dr. Marijana Grubišića, koji je
zajedno s domaćim i inozemnim stručni organizacijama, lovcima i pojedincima
uspio u travnju 1996. godine u Žutici pored Ivanić Grada unijeti jedan par te
vrste u okviru projekta „Dabar u Hrvatskoj“.
Dabru je
brojnost opala toliko da se to rijetko kojoj životinji dogodilo. Dabar je živio
u Hrvatskoj sve do kraja 19. Stoljeća, ne u velikom broju, ali o njemu postoje
pisani dokumenti i materijalni dokazi kao što su dijelovi kostura iz starijih i
novijih vremena. O njegovu postojanju kod nas postoje i brojni toponimi.
Dabar je
naš najveći glodavac. Po znanstvenoj klasifikaciji dabar spada u red glodavaca
(Rodentia), porodica dabrova (Castoridae), rod dabra (Castor) i vrstu dabar
(Castor fiber).
Područje
rasprostranjenosti dabra proteže se još i danas kroz tri kontinenta između 33. i
68. stupnja sjeverne širine. Nekada je to područje bilo i mnogo šire na što
ukazuju brojni dokazi.
Danas ga U
Europi nalazimo u Njemačkoj, u području Elbe, Dunava i Mulbe. Ima ih u
Francuskoj, Poljskoj, Norveškoj, Švedskoj, Austriji i Rusiji. Ako se smanji
uništavanje dabra zbog visokovrijednog krzna i dobra mesa vjerojatno će mu
budući areal zauzeti njegovu prijašnju postojbinu pa će naseliti onaj dio naše
zemlje koji odgovara njegovim životnim zahtjevima.
Najveći
broj dabrova živi u Sjevernoj Americi, pretpostavlja se da ih u Kanadi ima oko
dva milijuna. U Hrvatskoj se procjenjuje da ih je 2012. godine bilo preko 1000
jedinki. Raširili su se uz mnoge rijeke na području Hrvatske, a na pojedinim
lokalitetima ima ih i previše. Dabrovi iz Hrvatske su se i sami raselili na
područje Slovenije i Bosne.
Dabar spada
među najkrupnije glodavce. Duljina tijela odrasle jedinke iznosi od 75 do 95
cm, duljina repa je oko 30 cm, a i visina na hrptu mu je isto tolika. Teži
između 20 i 30 kg. Ima 20 zubi od čega 4 glodnjaka, a ostali su kutnjaci.
Tijelo mu je nezgrapno i snažno, stražnji kraj je jači od prednjega, lađa su mu
pogrbljena, trbuh obješen, vrat kratak i debeo, glava straga široka, a prema
naprijed sužena, na čelu plosnata s kratkom i tupom njuškom. Noge su mu kratke,
ali vrlo snažne, stražnje dulje od prednjih te imaju pet prstiju. Prsti na
stražnjim nogama su mu sve do pandži međusobno spojeni širokom plivaćom
kožicom. Stražnja su stopala dvostruko duža od prednjih. Rep mu se ne odvaja
jasno od tijela, na korijenu je okrugao, u sredini ravan, a dalje splošten.
Širok je do 20 cm, na vrhu tupo zaobljen, na rubovima veoma oštar, a gledamo li
ga odozgo izgleda jajoliko. Na repu nema dlake. Duguljasto oble uške, gotovo su
skrivene ispod krzna, malene su i kratke, izvana i iznutra dlakave, a dabar ih
može tako prisloniti uz glavu da se ušni kanali gotovo zatvore da voda ne može
ulaziti u njih. Oči su mu male, a zjenice stoje okomito. Nozdrve mu imaju
nabrane nosnice koje se također mogu zatvoriti.
Dabrovo
krzno sastoji se od izvanredno guste pahuljasto, svilenaste poddlake, koja ga
štiti od hladnoće i rijetkih, dugačkih, čvrstih i krutih osjastih dlake. Na
gornjoj usni raste nekoliko redova debelih i krutih, ali ne predugačkih
čekinja. Boja dlake je na gornjoj strani tamno kestenjasto-smeđa i prelazi malo
u sivkastu, a na donjoj strani je svijetla. Vrlo krupni i snažni zubi glodnjaci,
sprijeda plosnati, glatki, građeni u obliku dlijeta, a u presjeku gotovo
trobridi, vire daleko iz čeljusti. Kutnjaci imaju podjednak oblik, snadbjeveni
su naborima od cakline.
U oba spola
nalaze se na donjem dijelu trbušne
šupljine, u blizini čmara i spolnih organa, dvije neobične žlijezde, obično
odvojene jedna od druge, čiji otvori ulaze u spolne organe. Te žlijezde
izlučuju takozvanu dabrovinu (castoreum), tamnocrvenkastosmeđu, žućkastosmeđu
ili crvenkastosmeđu prilično mekanu masu, koja ima neobično prodoran, snažan
miris i trajan gorak okus po bademu te se prije često upotrebljavala kao
srestvo za ublažavanje grčeva i smirivanje organizma. Nije točno poznato koja
joj je svrha, ali pretpostavlja se da služi za obilježavanju teritorija i
primamljivanje partnera za vrijeme parenja, kada je miris mnogo intenzivniji.
Dabar je
tipični monogam, što znači do najčešće živi u parovima, a samo u najtišim
krajevima, žive u manjim ili većim zajednicama. Vrlo promišljeno odabiru neku
rijeku ili potok, čije im obale pružaju dobru pašu te im se čine osobito
prikladnim za izgradnju brana i nastambi. Dabrovi koji žive osamljeno, stanuju
u jednostavnim podzemnim nastambama, onakvima kakve grade i vidre. Obitelj
dabrova redovito izgrađuje nastambe, a po potrebi i brane da bi zadržali vodu i
održali je uvijek na istoj visini. Dabrove nastambe imaju jedan ili više
ulaznih hodnika, koji svi izlaze ispod vode i vode u nastambu, koja se nalazi
manje ili više iznad površine vode. Nastamba se većinom sastoji od samo jedne
prostorije koja je pomno i lijepo ispunjena finim iverjem pa služi kao
spavaonica, ali i kao prostorija za donošenje mladih na svijet. Nastamba je oblijepljena
zemljom i muljem te ima otvor za zrak. Dabrovi uvijek dotjeruju nastambu, pri
čemu je glavni graditelj ženka, a mužjak dovlači potreban materijal za građenje
i popravke.
Ako se
razina vode neke rijeke ili potoka u toku godine znatno mijenja ili ako potok
nije dovoljno dubok, dabrovi izgrađuju branu, odnosno po nekoliko njih. Iznad
brana stvaraju se jezerca različite veličine. Pojedine brane budu dugačke 150
do 200 m, visoke 2 do 3 m, u temelju široke 4 do 6 m, a na vrhu 1 do 2 m.
Interesantno je kako pri gradnji brane mogu odrediti visinu vode, koju
prilagođavaju svoji nastambama i znadu procijeniti kakav će udar vode biti kada
naiđu veće oborine pa u skladu s tim određuju i jačinu brane.
Dabrovi ne
izgrađuju svoje brane uvijek tako da su u ravnoj crti prelaze preko rijeke ili
potoka, a ni da bi brane u sredini imale izbočinu o koju se lomi voda, već ih
najčešće grade u obliku ispupčenog luka. Iz jezeraca koja nastaju iznad brane
dabrovi izgrađuju kanale da bi lakše mogli dovlačiti potreban građevinski
materijal i hranu.
Dabrovi
napuštaju svoje nastambe samo u krajnjoj nuždi, zato ćemo u nenaseljenim šumama
naći veoma stare građevine.
Zagrađivanjem
vodotoka dabrovi su napravili jezera u kojima se taloži mulj, a tako nastaju
velike površine plodnoga tla. Dabrove građevine, vrše vidni utjecaj na oblikovanje
nekoga područja, tako da su nastali prostrani pašnjaci ili šume mekih listača.
Tako su nastala i golema tresetišta, koja su negdje duboka i više metara pa se
iz toga zaključuje da su neke brane stare i tisuću godina.
Svi radovi
koje dabrovi rade usko su povezani sa njihovim običajima i potrebama da ćemo
opisujući te radove, istovremeno prikazati način života dabrova. Kao većina
glodavaca, dabrovi su aktivni noću. Nakon zalaska sunca izlaze iz svojih
nastambi, glasno zvižde i bacaju se u vodu pljuskajući po njoj. Neko vrijeme
plivaju u blizini nastambe, a ako se osjećaju sigurni, izviruju njuškom i
čelom, odnosno glavom i leđima iznad vode. Kad su sigurni da nema opasnosti,
izlaze na kopno i udaljuju se pedesetak koraka i više od rijeke da bi oborili
stabla koja im služe za hranu i za građenje. Plivajući se udaljuju od nastambe
do 1 km, ali se još iste noći vraćaju. I zimi odlaze noću u potragu za hranom,
ali ponekad tjedan do dva ne napuštaju svoju nastambu, već se hrane korom
vrbinih grana što su ih ujesen unijeli u nastambu i kojima su zatvorili izlaz
prema kopnu.
Obarajući
stablo dabar sjeda pred njim i tako dugo glođe naokolo na određenoj visini dok
se stablo ne sruši. Grane debele nekoliko centimetara dabar može bez poteškoće
pregristi, a stabla obara tako da ih oglođe naokolo, a pogotovo sa one strane
koja je okrenuta prema vodi, sve dok stablo ne obori u vodu. Događa se da dabar
obori stablo debljine i 40 do 50 cm. Najprije glodanjem odreže grane oborenoga
stabla, zatim reže stablo u komade kakvi su mu potrebni te se njima služi kao
pilotima, dok mu grane i grančice služe za izgradnju zidova njegove nastambe.
Dabar je
isključivi biljojed. Dabrovi se hrane korom, pupovima, sitnim izbojcima,
lišćem, travom i zeljastim biljkama koje se nalaze u vodi i neposredno na obali.
Najradije jede vrbu zatim topolu, brezu i jasen. Jede još i johu i hrast, ali
nerado. S grana gule koru tako čisto da se na grani s koje je skinuta kora ne
da primijetiti nijedan trag otiska zubala. Pri hodanju, trbuh mu se vuče gotovo
po zemlji i ne dopušta mu brze i ravnomjerne pokrete. Ako mu se žuri, onda
skače, veoma nezgrapno i nespretno, ali ipak dosta brzo odmiče. U vodu se baca
uz glasan pljusak samo ako je preplašen. U vodi može biti i do dvije minute da
ne izroni.
Dabrovo
glasanje sliči stenjanju, čija se jačina i naglašavanje mijenja ovisno o tome
što želi naglasiti.
Od osjetila
su mu najbolje razvijeni sluh i njuh, a vid mu je nešto slabije razvijen. Osim
toga ima razvijeno i osjetilo opipa.
Prema
drugim životinjama dabar se vlada neprijazno.
Prema tome
gdje dabrovi žive odvija se i parenje. To je u periodu ranog proljeća, od
siječnja do ožujka. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na
svijet od travnja do lipnja. Ženka koti 1 do 5 mladih, koji su slijepi 8 do 10
dana. Nakon desetoga dana majka kroz hodnik iz nastambe izvodi mlade u vodu i
uči ih da se i sami počinju hraniti uobičajnom njihovom hranom. Mladi žive s
roditeljima do sljedećeg parenja, kada i oni postaju spolno zreli.
Glavni
neprijatelj dabra je čovjek. Osim čovjeka ima malo neprijatelja, u njegovim
područjima to su vuk i ris. Vrlo je oprezan i spretno umiče svojim
progoniteljima. Kada se uznemiri i na najmanji znak opasnosti bježi u vodu,
koja mu pruža dobru zaštitu.
Dabar ima
vrlo cijenjeno krzno, a meso mu je ukusno, a rep se smatra izuzetnom
poslasticom. To su glavni razlozi njegova izlovljavanja.
Nizozemska
iskustva govore da preseljeni dabrovi prije ugibaju. Oni su pregledali 42
raseljena dabra, od kojih su 22 njih uginula već u prvoj godini. Pretpostavlja
se da su te životinje izložene jakom stresu te su stoga podložne infekcijama.
Osim toga pridošlice su česti sudionici borbi među dabrovima, koje ih dodatno
slabe. Stručnjaci zbog toga zahtijevaju da se takve akcije preseljenja provode
najedanput, a ne s vremena na vrijeme, kao dosada.
Izvori:
Brehm,
A.E.(2003).Život životinja
Plašić, F. Muke
preseljenih dabrova.// Lovački vjesnik 11/1998
Trohar, J. Dabar.// Lovački
vjesnik 1-2/1998
http://hr.wikipedia/wiki/Dabrovi
BraT
