nedjelja, 21. kolovoza 2016.

Dabar (Castor fiber)





Dabar je postao i naša divljač zahvaljujući trudu dr. Marijana Grubišića, koji je zajedno s domaćim i inozemnim stručni organizacijama, lovcima i pojedincima uspio u travnju 1996. godine u Žutici pored Ivanić Grada unijeti jedan par te vrste u okviru projekta „Dabar u Hrvatskoj“.
Dabru je brojnost opala toliko da se to rijetko kojoj životinji dogodilo. Dabar je živio u Hrvatskoj sve do kraja 19. Stoljeća, ne u velikom broju, ali o njemu postoje pisani dokumenti i materijalni dokazi kao što su dijelovi kostura iz starijih i novijih vremena. O njegovu postojanju kod nas postoje i brojni toponimi.
Dabar je naš najveći glodavac. Po znanstvenoj klasifikaciji dabar spada u red glodavaca (Rodentia), porodica dabrova (Castoridae), rod dabra (Castor) i vrstu dabar (Castor fiber).

Područje rasprostranjenosti dabra proteže se još i danas kroz tri kontinenta između 33. i 68. stupnja sjeverne širine. Nekada je to područje bilo i mnogo šire na što ukazuju brojni dokazi.
Danas ga U Europi nalazimo u Njemačkoj, u području Elbe, Dunava i Mulbe. Ima ih u Francuskoj, Poljskoj, Norveškoj, Švedskoj, Austriji i Rusiji. Ako se smanji uništavanje dabra zbog visokovrijednog krzna i dobra mesa vjerojatno će mu budući areal zauzeti njegovu prijašnju postojbinu pa će naseliti onaj dio naše zemlje koji odgovara njegovim životnim zahtjevima.
Najveći broj dabrova živi u Sjevernoj Americi, pretpostavlja se da ih u Kanadi ima oko dva milijuna. U Hrvatskoj se procjenjuje da ih je 2012. godine bilo preko 1000 jedinki. Raširili su se uz mnoge rijeke na području Hrvatske, a na pojedinim lokalitetima ima ih i previše. Dabrovi iz Hrvatske su se i sami raselili na područje Slovenije i Bosne.



Dabar spada među najkrupnije glodavce. Duljina tijela odrasle jedinke iznosi od 75 do 95 cm, duljina repa je oko 30 cm, a i visina na hrptu mu je isto tolika. Teži između 20 i 30 kg. Ima 20 zubi od čega 4 glodnjaka, a ostali su kutnjaci. Tijelo mu je nezgrapno i snažno, stražnji kraj je jači od prednjega, lađa su mu pogrbljena, trbuh obješen, vrat kratak i debeo, glava straga široka, a prema naprijed sužena, na čelu plosnata s kratkom i tupom njuškom. Noge su mu kratke, ali vrlo snažne, stražnje dulje od prednjih te imaju pet prstiju. Prsti na stražnjim nogama su mu sve do pandži međusobno spojeni širokom plivaćom kožicom. Stražnja su stopala dvostruko duža od prednjih. Rep mu se ne odvaja jasno od tijela, na korijenu je okrugao, u sredini ravan, a dalje splošten. Širok je do 20 cm, na vrhu tupo zaobljen, na rubovima veoma oštar, a gledamo li ga odozgo izgleda jajoliko. Na repu nema dlake. Duguljasto oble uške, gotovo su skrivene ispod krzna, malene su i kratke, izvana i iznutra dlakave, a dabar ih može tako prisloniti uz glavu da se ušni kanali gotovo zatvore da voda ne može ulaziti u njih. Oči su mu male, a zjenice stoje okomito. Nozdrve mu imaju nabrane nosnice koje se također mogu zatvoriti.
Dabrovo krzno sastoji se od izvanredno guste pahuljasto, svilenaste poddlake, koja ga štiti od hladnoće i rijetkih, dugačkih, čvrstih i krutih osjastih dlake. Na gornjoj usni raste nekoliko redova debelih i krutih, ali ne predugačkih čekinja. Boja dlake je na gornjoj strani tamno kestenjasto-smeđa i prelazi malo u sivkastu, a na donjoj strani je svijetla. Vrlo krupni i snažni zubi glodnjaci, sprijeda plosnati, glatki, građeni u obliku dlijeta, a u presjeku gotovo trobridi, vire daleko iz čeljusti. Kutnjaci imaju podjednak oblik, snadbjeveni su naborima od cakline.
U oba spola  nalaze se na donjem dijelu trbušne šupljine, u blizini čmara i spolnih organa, dvije neobične žlijezde, obično odvojene jedna od druge, čiji otvori ulaze u spolne organe. Te žlijezde izlučuju takozvanu dabrovinu (castoreum), tamnocrvenkastosmeđu, žućkastosmeđu ili crvenkastosmeđu prilično mekanu masu, koja ima neobično prodoran, snažan miris i trajan gorak okus po bademu te se prije često upotrebljavala kao srestvo za ublažavanje grčeva i smirivanje organizma. Nije točno poznato koja joj je svrha, ali pretpostavlja se da služi za obilježavanju teritorija i primamljivanje partnera za vrijeme parenja, kada je miris mnogo intenzivniji.




Dabar je tipični monogam, što znači do najčešće živi u parovima, a samo u najtišim krajevima, žive u manjim ili većim zajednicama. Vrlo promišljeno odabiru neku rijeku ili potok, čije im obale pružaju dobru pašu te im se čine osobito prikladnim za izgradnju brana i nastambi. Dabrovi koji žive osamljeno, stanuju u jednostavnim podzemnim nastambama, onakvima kakve grade i vidre. Obitelj dabrova redovito izgrađuje nastambe, a po potrebi i brane da bi zadržali vodu i održali je uvijek na istoj visini. Dabrove nastambe imaju jedan ili više ulaznih hodnika, koji svi izlaze ispod vode i vode u nastambu, koja se nalazi manje ili više iznad površine vode. Nastamba se većinom sastoji od samo jedne prostorije koja je pomno i lijepo ispunjena finim iverjem pa služi kao spavaonica, ali i kao prostorija za donošenje mladih na svijet. Nastamba je oblijepljena zemljom i muljem te ima otvor za zrak. Dabrovi uvijek dotjeruju nastambu, pri čemu je glavni graditelj ženka, a mužjak dovlači potreban materijal za građenje i popravke.
Ako se razina vode neke rijeke ili potoka u toku godine znatno mijenja ili ako potok nije dovoljno dubok, dabrovi izgrađuju branu, odnosno po nekoliko njih. Iznad brana stvaraju se jezerca različite veličine. Pojedine brane budu dugačke 150 do 200 m, visoke 2 do 3 m, u temelju široke 4 do 6 m, a na vrhu 1 do 2 m. Interesantno je kako pri gradnji brane mogu odrediti visinu vode, koju prilagođavaju svoji nastambama i znadu procijeniti kakav će udar vode biti kada naiđu veće oborine pa u skladu s tim određuju i jačinu brane.
Dabrovi ne izgrađuju svoje brane uvijek tako da su u ravnoj crti prelaze preko rijeke ili potoka, a ni da bi brane u sredini imale izbočinu o koju se lomi voda, već ih najčešće grade u obliku ispupčenog luka. Iz jezeraca koja nastaju iznad brane dabrovi izgrađuju kanale da bi lakše mogli dovlačiti potreban građevinski materijal i hranu.
Dabrovi napuštaju svoje nastambe samo u krajnjoj nuždi, zato ćemo u nenaseljenim šumama naći veoma stare građevine.
Zagrađivanjem vodotoka dabrovi su napravili jezera u kojima se taloži mulj, a tako nastaju velike površine plodnoga tla. Dabrove građevine, vrše vidni utjecaj na oblikovanje nekoga područja, tako da su nastali prostrani pašnjaci ili šume mekih listača. Tako su nastala i golema tresetišta, koja su negdje duboka i više metara pa se iz toga zaključuje da su neke brane stare i tisuću godina.
Svi radovi koje dabrovi rade usko su povezani sa njihovim običajima i potrebama da ćemo opisujući te radove, istovremeno prikazati način života dabrova. Kao većina glodavaca, dabrovi su aktivni noću. Nakon zalaska sunca izlaze iz svojih nastambi, glasno zvižde i bacaju se u vodu pljuskajući po njoj. Neko vrijeme plivaju u blizini nastambe, a ako se osjećaju sigurni, izviruju njuškom i čelom, odnosno glavom i leđima iznad vode. Kad su sigurni da nema opasnosti, izlaze na kopno i udaljuju se pedesetak koraka i više od rijeke da bi oborili stabla koja im služe za hranu i za građenje. Plivajući se udaljuju od nastambe do 1 km, ali se još iste noći vraćaju. I zimi odlaze noću u potragu za hranom, ali ponekad tjedan do dva ne napuštaju svoju nastambu, već se hrane korom vrbinih grana što su ih ujesen unijeli u nastambu i kojima su zatvorili izlaz prema kopnu.
Obarajući stablo dabar sjeda pred njim i tako dugo glođe naokolo na određenoj visini dok se stablo ne sruši. Grane debele nekoliko centimetara dabar može bez poteškoće pregristi, a stabla obara tako da ih oglođe naokolo, a pogotovo sa one strane koja je okrenuta prema vodi, sve dok stablo ne obori u vodu. Događa se da dabar obori stablo debljine i 40 do 50 cm. Najprije glodanjem odreže grane oborenoga stabla, zatim reže stablo u komade kakvi su mu potrebni te se njima služi kao pilotima, dok mu grane i grančice služe za izgradnju zidova njegove nastambe.
Dabar je isključivi biljojed. Dabrovi se hrane korom, pupovima, sitnim izbojcima, lišćem, travom i zeljastim biljkama koje se nalaze u vodi i neposredno na obali. Najradije jede vrbu zatim topolu, brezu i jasen. Jede još i johu i hrast, ali nerado. S grana gule koru tako čisto da se na grani s koje je skinuta kora ne da primijetiti nijedan trag otiska zubala. Pri hodanju, trbuh mu se vuče gotovo po zemlji i ne dopušta mu brze i ravnomjerne pokrete. Ako mu se žuri, onda skače, veoma nezgrapno i nespretno, ali ipak dosta brzo odmiče. U vodu se baca uz glasan pljusak samo ako je preplašen. U vodi može biti i do dvije minute da ne izroni.
Dabrovo glasanje sliči stenjanju, čija se jačina i naglašavanje mijenja ovisno o tome što želi naglasiti.
Od osjetila su mu najbolje razvijeni sluh i njuh, a vid mu je nešto slabije razvijen. Osim toga ima razvijeno i osjetilo opipa.
Prema drugim životinjama dabar se vlada neprijazno.




Prema tome gdje dabrovi žive odvija se i parenje. To je u periodu ranog proljeća, od siječnja do ožujka. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ženka koti 1 do 5 mladih, koji su slijepi 8 do 10 dana. Nakon desetoga dana majka kroz hodnik iz nastambe izvodi mlade u vodu i uči ih da se i sami počinju hraniti uobičajnom njihovom hranom. Mladi žive s roditeljima do sljedećeg parenja, kada i oni postaju spolno zreli.




Glavni neprijatelj dabra je čovjek. Osim čovjeka ima malo neprijatelja, u njegovim područjima to su vuk i ris. Vrlo je oprezan i spretno umiče svojim progoniteljima. Kada se uznemiri i na najmanji znak opasnosti bježi u vodu, koja mu pruža dobru zaštitu.
Dabar ima vrlo cijenjeno krzno, a meso mu je ukusno, a rep se smatra izuzetnom poslasticom. To su glavni razlozi njegova izlovljavanja.

Nizozemska iskustva govore da preseljeni dabrovi prije ugibaju. Oni su pregledali 42 raseljena dabra, od kojih su 22 njih uginula već u prvoj godini. Pretpostavlja se da su te životinje izložene jakom stresu te su stoga podložne infekcijama. Osim toga pridošlice su česti sudionici borbi među dabrovima, koje ih dodatno slabe. Stručnjaci zbog toga zahtijevaju da se takve akcije preseljenja provode najedanput, a ne s vremena na vrijeme, kao dosada.





Izvori:

Brehm, A.E.(2003).Život životinja
Plašić, F. Muke preseljenih dabrova.// Lovački vjesnik 11/1998
Trohar, J. Dabar.// Lovački vjesnik 1-2/1998
http://hr.wikipedia/wiki/Dabrovi


BraT

Nema komentara:

Objavi komentar